Naše formulacije sadrže ekstrakte prirodnog podrijetla, pažljivo odabrane prema njihovu nutritivnom sastavu i sadržaju biljnih spojeva koji prirodno doprinose raznolikosti prehrane.
Svi se sastojci nabavljaju i prerađuju u pogonima unutar Europske unije, koji posluju u skladu sa standardima GMP, ISO i HACCP, čime se osigurava visoka razina kontrole kvalitete, čistoće i sljedivosti u svakoj fazi proizvodnje.
Cilj našeg pristupa je transparentnost – od podrijetla sirovine do završne formule, uz dosljednost u sastavu i kvaliteti svake serije.
Ganoderma lucidum, poznata i kao Reishi gljiva, pripada vrsti drvnih gljiva koje prirodno rastu na deblima hrasta i drugih stabala u vlažnim područjima Azije. U tradicionalnoj azijskoj prehrani koristi se već stoljećima kao dio napitaka, čajeva i juha. Danas se uzgaja pod kontroliranim uvjetima, što omogućuje stabilnu kvalitetu i čistoću sirovine.
Reishi gljiva sadrži različite biološke i prehrambene spojeve koji se prirodno javljaju u gljivama:
Polisaharidi (β-glukani) – prirodna prehrambena vlakna koja su sastavni dio stanične stijenke gljive.
Triterpeni – skupina biljnih spojeva koji Reishi gljivi daju karakterističan gorak okus.
Aminokiseline, minerali i proteini – prisutni u manjim količinama, doprinose raznolikosti njezina sastava.
Prema istraživanju objavljenom u časopisu Frontiers in Pharmacology (PMID: 37756238), autori opisuju kemijski sastav i prirodnu prisutnost polisaharida i triterpena u Ganodermi lucidum. Ovi podaci odnose se na analizu sastava i ne predstavljaju zdravstvenu tvrdnju.
Ganoderma lucidum može biti dio raznolike prehrane jer sadrži prirodno prisutne fitokomponente koje doprinose nutritivnoj raznolikosti. U prehrambenom kontekstu, koristi se u obliku praha, ekstrakta ili kao dodatak različitim prehrambenim proizvodima. U raznolikim fitokomponentama. U kontekstu uravnotežene prehrane, može pridonjeti unosu biljnih sastojaka koji su dio svakodnevnih prehrambenih obrazaca. Saznajte vise klikom ovdje.
Matična mliječ je prirodni pčelinji produkt koji nastaje u trenucima najveće biološke preciznosti – kada pčele radilice hrane buduću maticu. Zbog svoje složene prirode i uravnoteženog sastava, stoljećima je predmet interesa u prehrani i znanosti. Danas se smatra jednim od najkoncentriranijih prirodnih izvora proteina, masnih kiselina i vitamina životinjskog podrijetla.
U svom prirodnom obliku matična mliječ sadrži jedinstvenu kombinaciju hranjivih tvari:
Masne kiseline (osobito 10-HDA) koje su karakteristične isključivo za ovaj pčelinji proizvod.
Bjelančevine i peptidi koji čine osnovu njezine biološke vrijednosti.
Prirodne šećere, vitamine B-skupine i minerale u uravnoteženom omjeru.
Takav sastav čini je prirodnim koncentratom nutrijenata i primjerom prehrambene inteligencije u prirodi — sustava u kojem svaka komponenta ima svoju preciznu funkciju i ravnotežu.
Znanstvena literatura opisuje matičnu mliječ kao kompleksnu mješavinu više od stotinu identificiranih spojeva, među kojima su najzastupljenije masne kiseline i proteini. Istraživanja se uglavnom usmjeravaju na razumijevanje kemijske strukture i stabilnosti spojeva, dok u prehrambenom kontekstu ostaje zanimljiva kao prirodni izvor raznolikih nutrijenata.
Ovi podaci odnose se na opis sastava i ne predstavljaju zdravstvenu tvrdnju.
Matična mliječ se u suvremenoj prehrani cijeni kao prirodni dodatak raznolikosti. U malim količinama obogaćuje prehranu nutrijentima životinjskog podrijetla i simbolizira vezu između prirodne preciznosti i biološke ravnoteže. Zbog svog složenog sastava, često se koristi u formulacijama koje teže uravnoteženju unosa i prirodnoj sinergiji sastojaka.
Ekstrakt sjemenki grožđa prirodni je izvor polifenola, skupine biljnih spojeva koji se prirodno nalaze u grožđu, jabukama i drugim vrstama bobičastog voća. U prehrambenom se kontekstu koristi kao koncentrirani izvor fitokomponenti koje pridonose raznolikosti biljnog unosa. Standardizirani ekstrakti obično sadrže 90–95 % polifenola, čime predstavljaju bogat prirodni izvor ovih spojeva.
Proantocijanidini (OPC) – skupina polifenolnih spojeva prirodno prisutnih u sjemenkama grožđa, jabuka i drugog voća.
Fenolne kiseline i flavonoidi – biljni spojevi koji se nalaze u plodovima i čine dio prirodne raznolikosti prehrambenih sastojaka.
Tanin i katehin – prirodno prisutni u biljkama, poznati po svojoj ulozi u strukturi i okusu plodova.
Prema preglednom radu Shi, Yu, Pohorly i Kakuda (Journal of Medicinal Food, PMID: 14977436), ekstrakti sjemenki grožđa sadrže različite polifenolne spojeve, uključujući proantocijanidine i flavonoide, koji određuju njihov kemijski sastav i stabilnost.
Ovi podaci odnose se na opis kemijskog sastava i ne predstavljaju zdravstvenu tvrdnju.
Ekstrakt sjemenki grožđa može biti dio raznolike i uravnotežene prehrane kao prirodni izvor biljnih polifenola. Slični spojevi prisutni su u brojnim vrstama voća i povrća te čine sastavni dio mediteranskog prehrambenog obrasca, poznatog po raznolikosti biljnih sastojaka i bogatstvu fitonutrijenata.
Šipak (Rosa canina L.) je plod divlje ruže koji se tradicionalno koristi u prehrani u obliku čaja, praha ili ekstrakta. Zahvaljujući visokom udjelu prirodnih biljnih spojeva, šipak je prepoznat kao vrijedan izvor vitamina C i fitokomponenti biljnog podrijetla.
Standardizirani ekstrakti šipka sadrže najmanje 45 % vitamina C, što ih čini prirodnim dodatkom prehrani s naglaskom na raznolikost i uravnotežen unos nutrijenata.
Vitamin C (askorbinska kiselina) – prirodno prisutan u plodu šipka, doprinosi unosu vitamina koji su dio svakodnevne prehrane.
Polifenoli i flavonoidi – biljni spojevi koji određuju boju i aromu ploda te obogaćuju njegov prehrambeni profil.
Organske kiseline i pektini – prirodne komponente koje pridonose teksturi i nutritivnim svojstvima biljnih plodova.
Znanstvena literatura (Food Chemistry, PMID: 29512773) opisuje kemijski sastav ploda šipka, potvrđujući visoku koncentraciju askorbinske kiseline i prisutnost polifenolnih spojeva poput flavonoida i tanina.
Ovi podaci odnose se na analizu sastava i prirodne komponente šipka te ne predstavljaju zdravstvenu tvrdnju.
Ekstrakt šipka s najmanje 45 % vitamina C može biti dio raznolike prehrane jer doprinosi unosu prirodnih biljnih sastojaka i vitamina koji su uobičajeni u voću i povrću.
U prehrambenom kontekstu koristi se kao koncentrirani izvor vitamina C biljnog podrijetla, što ga čini čestim sastojkom uravnoteženih formula i proizvoda s naglaskom na prirodne izvore nutrijenata.
Likopen je prirodni biljni pigment iz skupine karotenoida koji daje crvenu boju rajčici, lubenici, ružičastom grejpu i drugim plodovima. U prehrambenom kontekstu likopen se smatra važnim dijelom unosa biljnih pigmenata i fitonutrijenata, a u prirodi se nalazi u najvećim količinama u zreloj rajčici i proizvodima od rajčice.
Likopen (karotenoidni pigment) – prirodna tvar biljnog podrijetla, topljiva u mastima, koja se nalazi u crvenim plodovima.
Izomeri likopena – tijekom prerade rajčice dio likopena prelazi u stabilnije oblike koji su prirodno prisutni u hrani.
Pridruženi spojevi – uz likopen, u rajčici se prirodno nalaze i drugi karotenoidi (β-karoten, lutein) koji doprinose boji i prehrambenoj raznolikosti.
Znanstvena istraživanja o likopenu uglavnom se bave njegovim kemijskim sastavom, stabilnošću i pojavom u različitim vrstama hrane. Analize potvrđuju da je likopen dominantni karotenoid u rajčici i da se njegova količina može razlikovati ovisno o sorti, zrelosti i načinu obrade.
Likopen je prirodno prisutan u mnogim vrstama voća i povrća te doprinosi raznolikosti prehrane. Kao sastojak biljnog podrijetla, likopen se smatra nutritivnim markerom za unos hrane bogate povrćem i voćem. U prehrambenom smislu, dio je svakodnevnog unosa biljnih pigmenata i može se unositi kroz svježe plodove ili ekstrakte rajčice.
Sulforafan je prirodni biljni spoj koji pripada skupini izotiocijanata. Nastaje razgradnjom glukorafanina, spoja koji se prirodno nalazi u povrću iz porodice Brassicaceae – osobito u brokuli, kelju i cvjetači. Tijekom sjeckanja ili žvakanja, enzim mirosinaza pretvara glukorafanin u sulforafan, što je primjer prirodnog procesa aktivacije fitokomponenti u prehrani.
Sulforafan – izotiocijanat biljnog podrijetla koji nastaje iz glukozinolata u kupusnjačama.
Glukorafanin – prekursni spoj sulforafana prisutan u sjemenkama i izbojcima brokule.
Mirosinaza – prirodni enzim koji pokreće hidrolizu glukorafanina i stvaranje sulforafana.
Prema znanstvenoj literaturi (Molecules, 2021; 26(3):752, PMID: 33535560), povrće iz porodice Brassicaceae opisano je kao prirodan izvor glukozinolata i njihovih produkata hidrolize, uključujući sulforafan. Autori navode kemijski sastav i biološko podrijetlo sulforafana, uz pregled istraživanja o njegovoj prisutnosti u hrani.
Ovi podaci odnose se na opis kemijskog sastava i prirodnog porijekla sulforafana te ne predstavljaju zdravstvenu tvrdnju.
Sulforafan se u prehrambenom kontekstu pojavljuje kao prirodna komponenta povrća i doprinosi raznolikosti biljnih spojeva koji čine dio svakodnevne prehrane. Konzumacija kupusnjača (brokule, kelja, prokulica) osigurava prirodan unos glukozinolata i njihovih spojeva, među kojima se nalazi i sulforafan.
Resveratrol je prirodni biljni polifenol koji pripada skupini stilbena. Najpoznatiji je po prisutnosti u kori grožđa, bobičastom voću, kikirikiju i crnom vinu. U prirodi ga biljke proizvode kao fitoaleksin – tvar koja nastaje kao odgovor na stresne uvjete, čime se osigurava njihova zaštita i stabilnost. U prehrambenom kontekstu, resveratrol se smatra dijelom prirodnog unosa polifenola koji obogaćuju raznolikost biljne prehrane.
Resveratrol (3,5,4’-trihidroksistilben) – prirodni polifenolni spoj koji se nalazi u biljkama, osobito u kori i sjemenkama grožđa.
Trans- i cis-izomeri – dva oblika resveratrola koji se prirodno javljaju; trans-oblik je stabilniji i najčešće prisutan u prehrambenim izvorima.
Pridruženi polifenoli – resveratrol se često pojavljuje zajedno s flavonoidima, katehinima i taninima, koji mu daju karakteristična senzorna svojstva.
Prema preglednom radu objavljenom u časopisu Nutrients (2018; PMCID: PMC6100583), resveratrol je opisan kao prirodni biljni polifenol prisutan u grožđu i proizvodima od grožđa, s jasno definiranim kemijskim profilom i biološkim svojstvima. Autori navode da je riječ o spoju koji se istražuje zbog svoje stabilnosti, biosinteze i ponašanja u organizmu.
Resveratrol se prirodno pojavljuje u voću, povrću i proizvodima biljnog podrijetla. U prehrambenom smislu, predstavlja dio raznolikog unosa biljnih spojeva koji se tradicionalno povezuju s mediteranskim obrascem prehrane. Njegova prisutnost u namirnicama poput grožđa i bobičastog voća doprinosi fitokemijskoj raznolikosti prehrane.
Beta-glukan je prirodni polisaharid koji se dobiva iz stijenki stanica kvasca ili gljiva. Strukturno pripada skupini β-1,3/1,6-glukana, složenih oblika vlakana koja se prirodno nalaze u biljkama i mikroorganizmima. U prehrambenom kontekstu prepoznat je kao izvor prehrambenih vlakana koja doprinose raznolikosti unosa ugljikohidrata.
β-1,3/1,6-glukan – polisaharid sastavljen od glukoznih jedinica povezanih β-vezu, prirodno prisutan u staničnim stijenkama kvasaca (Saccharomyces cerevisiae).
Prirodna vlakna – biljnog ili mikrobiološkog podrijetla, doprinose nutritivnoj raznolikosti prehrane i unosu složenih ugljikohidrata.
Beta-glukani su prirodna komponenta mnogih namirnica poput žitarica, gljiva i kvasaca. U prehrani doprinose unosu prehrambenih vlakana, koja su dio uravnotežene i raznolike prehrane.
Prema podacima Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA ID 1236 i 1237), beta-glukani imaju odobrene prehrambene tvrdnje vezane uz njihov doprinos održavanju normalnih fizioloških funkcija u organizmu.
Beta-glukani se proučavaju u okviru prehrambene biokemije zbog svoje strukture, topljivosti i prirodne prisutnosti u biljnim i mikrobiološkim izvorima. Istraživanja se usmjeravaju na razumijevanje njihove uloge u prehrambenim sustavima i mogućnosti primjene kao prirodnih vlakana u suvremenoj prehrani.
Kurkuma je začinska biljka poznata po svojoj karakterističnoj zlatnožutoj boji, koja potječe od prirodnih spojeva zvanih kurkuminoidi. U prehrani se koristi u obliku praha ili ekstrakta te je sastavni dio tradicionalnih kulinarskih i prehrambenih navika u mnogim kulturama.
Kurkumin i kurkuminoidi – biljni polifenoli koji se prirodno nalaze u korijenu biljke Curcuma longa i odgovorni su za njezinu boju i kemijski profil.
Eterična ulja i smolaste tvari – doprinose aromi i ukupnom sastavu ekstrakta te obogaćuju njegovu nutritivnu raznolikost.
Ekstrakt kurkume prirodni je izvor biljnih polifenola, koji doprinose raznolikosti prehrane i unosu fitokomponenti.
Znanstvena istraživanja proučavaju kurkuminoide u kontekstu oksidativnih procesa i biološke ravnoteže, no ti se učinci ne smatraju zdravstvenim tvrdnjama. Kurkuma se koristi kao prirodna komponenta koja obogaćuje prehranu biljnim spojevima i aromatskim sastojcima.
